Čovek. Koja je to egoistična, tupava, bezprizorna spodoba na ovoj
planeti. Naravno darvinisti će odmah da skoče sa pričom da je čovek
zadnja karika u lancu evolucije, čisto egoistično blebetanje. Vernici će
da kažu kako stvori bog čoveka na sliku svoju, takođe najobičnije
egoistično blebetanje ili pak indusi sa onim njihovim trućanjem o karmi i
kao ako si skroz dobar rodićeš se ponovo kao čovek. Čovek je toliko
zaslepljen egoizmom da nije u stanju da vidi koliko je ustvari
nepotreban, čak šta više koliko je ustvari greška u samom postanju,
koliko je ne samo nepotreban nego čak i višak na ovoj planeti.
Najlogičnije mi izgleda ona priča o vanzemaljcima koji su doneli na
planetu zemlju te prve ljude ali i za to mislim da je bilo po istom
principu kao što su se belci "naselili" na australijski kontinent t.j.
tamo su ustvari bili proterani najgori osuđenici sa starog
kontinenta,najogori ološ i šljam ljudski. Verujem da se tako isto desilo
i sa zemljom u ta pradavna vremena. Neuspeli genetički eksperiment,to
netolerantno,polu-sposobno, sa umnim sposobnostima jedva sposobno samo
za direktnu međusobnu komunikaciju na veoma maloj udaljenosti jedinke od
jedinke,patetično,,, biće koje je samo zahvaljujući osećaju za
samoodržanje uspelo da se razmnoži i naseli ovu planetu. Uzgred budi
rečeno da naš osećaj za samoodržanje nije ništa veći od onog istog
osećaja kod crva u trulom mesu. Jedino što čovek poseduje je osećaj za
razmnožavanje sve ostalo je laž i manipulacija. Osećaj za lepo, ma nije
valjda? Čista laž i prevara. Kako to da nam je čas lepo jedno a čas
nešto sasvim drugo. Tehnologija koju smo uspeli da razvijemo?
Životinjama nije potrebna tehnologija da bi opstale. Tehnologija je
ustvari odraz naše nesposobnosti i bede, što nam je tehnologija
naprednija mi kao jedinke smo sve više nesposobni i siromašniji kao
bića. Koji je to razlog po kojem mi kao bića možemo da kažemo za sebe da
smo dostojni postojanja, a naravno da nije nastao iz egoizma? Čovek je
nesposoban da živi u skladu sa okolinom, sve čega se dotakne uništava i
pretvara beživotnu tvar. Svuda gde god se okreneš samo možeš videti
destrukciju koju prouzrokuje patetični egoizam ljudskosti. Ništa nismo
uradili sa čime bi smo sutra mogli da se ponosimo osim što smo se
namnožili do besmisla i to je opet na štetu ove planete. Neko će
verovatno u ovom momentu da se seti, ljubav, to je ono po čemu smo
posebni. Stvarno? Ljubav prema suprotnom polu = želja za razmnožavanjem,
ljubav prema istom polu = egoizam u svom najekstremnijem obliku, ljubav
prema detetu = nada da će nas to dete održavati u životu u momentima
naše nemogućnosti da obitavamo bez ičije pomoći, ljubav prema
materijalnom = naša nesposobnost da živimo bez materijalnog, ljubav
prema nematerijalnom = naša nesposobnost da objasnimo materijalno,
ljubav prema drugim živim bićima (životinje,biljke,itd) = dokaz našeg
egoizma i mišljenja da smo superiorni,hrana našeg ega. Premudri Solomon
lepo reče: "Sve je taština (ego)". Sva umetnost,"dostignuća", sve oko
nas je nastalo kao produkt tog našeg mentalnog poremećaja zvanog "ego". A
i baš je glupa ta reč "ego" No eto na kraju, šta je u stvari problem?
Pravi i jedini čovekov problem je taština (egoizam) i čini mi se da je
baš taj mentalni poremećaj ono što nas razdvaja od životinja, ono što
nas čini neprirodnima, ono što nas odvaja od božanskog, ono što nas je
proteralo iz svemira na ovu planetu, ono što će nas na kraju i uništiti.
I ako, i ne treba da postojimo kad nismo sposobni da uvidimo bolest
koju smo sami stvorili za sebe. Samo čudna je ta bolest egoizam,
zatupljuje, oslepljuje, ogluvljuje, zarazna je i zbog svega toga veoma
teška za lečenje. Čudna je stvar da životinje nemaju tu bolest te stoga
mislim kako su životinje a možda i biljke superiornija bića od ljudi.
Možda su životinje ovde kako bi nam ukazale na to kako treba živeti
nešto kao "učitelji primerom".Naravno naš egoizam tera nas da mislimo
kako smo mi superiornija bića. Ljudi su samo jedan bolesni događaj na
ovoj planeti (barem u ovom i prethodnom vremenu) i eto zbog toga mi je
žao što sam čovek koji živi u ovom vremenu jer će zasigurno u nekoj
dalekoj budućnosti ljudi tog vremena gledati na nas kao na egoistične
manijake koji nisu ni zašta drugo do da budu proterani ako ne i
dezintegrisani u ništavilo zbog svog ego-manijakalno-destruktivnog
ponašanja. Eh da, ako uopšte i bude bilo ljudi u budućnosti,lično ne
verujem. Kao što rak (bolest) umire sa svojim domaćinom tako će i ovaj
rod da umre sa ovom planetom, na žalost po planetu.
Нема коментара:
Постави коментар