Претражи овај блог

понедељак, 20. фебруар 2012.

Kako banka Credit Agricole pokušava da mi uzme pare :)

E pa lepo, aj da podelim sa vama ovu interesantnu zgodu koja još uvek nije završena. Dal će ovo da bude još jedna u nizu beskrajnih priča ili ili još jedan dokaz o bezskrupuloznosti banaka kad je u pitanju otimanje novca pa čak i onog koji ni u kom slučaju nije njihov ili možda pak otimanje novca od privatnog lica da bi se namirili dugovi firme koja "od kad je zatvorena rastu joj dugovi" videćemo.
U svakom slučaju ovde će biti objavljeni svi textovi,skenirana dokumenta i slično koji su meni dostupni.

Dakle da počnemo.
Ne vladina organizacija "Live in caffe" je postojala od 16.09.2004. god. rešenjem br.2/0-837/2-2004.06 odlukom Ministarstva za ljudska i manjinska prava i postojala je do 21.05.2007. kada je rešenjem Br.130-024-00-01112/2007-07 ,koje je izdalo Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, obrisano iz Registra udruženja,društvenih organizacija i političkih organizacija. Znači sa pravne tačke gledišta organizacija Live in caffe više ne postoji od 21.05.2007. godine kao privredni subjekat.

      U skraćenoj verziji možemo da kažemo da je NVO Live in caffe postojala 2 godine i 8 meseci u kom periodu je bila samo jedna transakcija novca, znači prolaz novca sa jednog na drugi račun i to je to što se tiče prolaska novca kroz NVO. Međutim u januaru 2012. godine stiže -OPOMENA PRED TUŽBU- sve velikim slovima, na adresu Boško Savić... sa naznakom da na računu No.:330-24000456-75 fale pare.
   E sad, taj račun je od sada nepostojeće NVO Live in caffe, ali OPOMENA je naslovljena na Boška Savića i ispada da im Boško Savić duguje novac a ne organizacija. Ne znam kako su uspeli da Savić Boška uvrste u firme ili u ovom slučaju u nevladinu organizaciju. Dakle oni jednostavno prebacuju zaduženje nekog privrednog subjekta koji ne postoji (moram naglasiti da koristim -privredni subjekat- i ako bi pravilno bilo reći neprofitabilna organizacija) na glavu nekog privatnog lica. Što bi otprilike prostije rečeno izgledalo ovako:
Banka: >>Uh otanjili smo s parama hajde da izmislimo dugovanja raznoraznim ljudima koji su nekad imali firme kod nas i da im pokupimo malo para.<<
I tako banka reši da zaradi malo para, po principu AP (Ako Prođe) . Jer, izučili su zakone,platili pravnike za to, smislili lepo šta i kako i eto, postoji rupa pa ajde da se maznu pare.
No bez obzira na tu ujdurmu banke kojom pokušava da namakne malo parica,da ostavimo za trenutak to po strani. Banka poziva Boška Savića opomenom pred utuženje (ne znam kakva je to vrsta poziva) da izmiri obaveze koje ima ne vladina organizacija "Live in Caffe" prema banci "Credit Agricole Srbija AD" (u narednom textu -banka-). U ovom momentu postaje jasno da banka zahteva od Boška da učini nezakonitu radnju t.j. da uplati novac na račun neke nepostojeće firme ili šta već, zato što ta Neka firma po kazivanju banke duguje banci novac. Od kad im duguje novac? Da li je to stvarni novac ili kamata koja je narasla? Ako je dug, da li postoji ugovor o pozajmici između banke i Boška Savića ili između banke i NVO? Zar u banci ne postoji limit preko koga se neko ne može više zaduživati? Zašto nije blokiran račun firme? A i posle svega ostaje jedna nepobitna činjenica NVO kojoj je taj račun pripadao je obrisana iz registra tako da je nemoguće bilo kakvo poslovanje sa tom NVO i jednostavno se stavlja tačka na bilo koji račun koji NVO ima kod bilo koje banke. Koji je,doduše na neki volšeban način, kao što vidimo podložan promenama i ako taj račun ne predstavlja ama baš nikoga, no tu se pojavljuje neki Savić Boško koji je plaćao ono pre što smo slali pa da vidimo dal će i ovo da proguta. Mislim stvarno klasična priča, kao u vreme turaka, turčin izmisli neki dug i onda udari namet na raju da mu se navodni dug vrati. Ustvari nešto se i ne sećam toga iz Junačkih pesama, kanda su turci bili bolji nego bankari,hmmmmm.
Eto to bi bio kratak uvod. Nastavak sledi...

3 коментара:

  1. 27.2.2012. Evo danas šta se dešava.

    U telefonskom razgovoru koji sam imao sa izvesnom g.đom Milenom iz Credit Agricole (izvinjavam se ako sam pogrešio u vezi velikih slova,pošto oni na njihovim dopisima koriste samo velika slova za ime,valjda se tako osećaju da su iznad svih :), saznajem da mogu da izmirim dugovanje.Lepo. "Kako?" pitam ja i " da li možete da mi pošaljete uputstvo za način kako izmiriti dugovanje ali u pismenoj formi, na e-mail ili možda ja treba pismeno da vam se obratim u vezi toga? Pošto "firma" više zvanično ne postoji tako da nema načina da to ide preko računa -firme-". Odgovor koji sam dobio je više nego čudan! Odgovor u skraćenoj verziji glasi.
    -Milena- "Znate kako mi ne dajemo obaveštenja u pisanoj formi kako izmiriti dugovanja.Najbolje je ovako telefonom"
    Auuuu što zasmrde prevara!
    Na moju primedbu da meni treba zvanično uputstvo kako da uplatim novac Milena uporno odbija da mi ukaže na način kako ja mogu zvanično da komuniciram sa bankom. Ubrzo se razgovor završio zato što mi se sve čini da ovo i nije bio neki zvaničan razgovor a i nisam dobio nikakve valjane i pravne informacije nego sam samo saznao, iako sam to već i unapred znao, da banka pokušava nelegalno da se domogne novca pri tom ne brinući za pravnu stranu.Nastavak sledi...

    Najgore je što transkripciju ovog razgovora nemam tako da jedino možete da mi verujete na reč, ali se nadam da ću uskoro imati napismene instrukcije od banke kako namiriti dugovanje.

    ОдговориИзбриши
  2. Eh da, treba da naglasim da, u stvari bivša NVO Life In Caffe, je imala ugovor o računu sa nekadašnjom Meridijan bankom koja je kupljena od strane Credit Agricole Group. Uputno li je pomisliti da im se neki papir zagubio u tranziciji ili kompijuter nije obradio ili nije ni ukucana nula, može biti, ili je banka po samom shvatanju stvari o banci , jelte, nepogrešivi entitet.

    ОдговориИзбриши
  3. Mislim da beše 5.mart kad sam dobio ponovni poziv od g.đe Milene iz banke i jedno od prvih pitanja beše kad ću i kako da počnem (ja) da izmirujem (izmišljene) obaveze neke firme prema toj banci? Ja odgovorim: "Znate kako Milena, meni su stvarno više nego ptrebna pismena uputstva o tome, razumete, kako bi bilo da vas neko pozove i kaže vam -Dobar dan ja sam iz Te-i-te banke i vi treba da uplatite pare na taj račun koji se nalazi u našoj banci , ali nećete uplatiti na taj račun nego na neki totalno drugi,,,!? Milena se prvo naljuti pa poče da objašnjava-ubeđuje kako ja neizostavno treba da uplatim novac na ,opet onaj isti neki račun. Mene malo izprovocira njeno ponašanje no ja ipak ostadoh pri svom stavu da je to, možda, jedino moguće u slučaju da dobijem pismeno uputstvo od banke i evo kako glasi njen, Milenin, kraj razgovora. Milena: "Znate kako gospodine vi ako hoćete možete da napišete reklamaciju na taj izvod što smo vam poslali". I tu se prekide razgovor.
    Sad se ja pitam, zažto bih uopšte i pisao žalbu za nešto što i nije moja stvar,mislim račun nije moj. Dokazano, država Srbija rekla da NVO koja je posedovala taj račun više ne postoji. Ali najinteresantniji mi je bio onaj momenat kad ja treba da uplatim novac na neki račun pa će banka da računa da su računi izmireni na nekom trećem računu za koji država Srbija kaže da ne može da se koristi za bilo kakve transakcije jer više ne postoji, a jedino ko tvrdi da na tom računu fale pare je dotična banka i ona je sama sebi izračunala da ja treba da popunim tu njihovu prazninu a pošto ne postoje pravni uslovi za to oni će već nešto da smućkaju. Aman!

    ОдговориИзбриши